Robert Šmid u intervjuu
Jasan mandat svima
Opet učinite jednostavnim! Ne postoji jednostavniji način da se sumira smjer cijelog SIH-a. Ali koliko je lako svjesno učiniti procese jednostavnijim, štedljivijim i stoga efikasnijim u sve složenijem radnom svijetu? I da li ovu poruku svi tumače na isti način? O tome smo lično pitali Roberta Šmida. Evo izvoda iz razgovora:
“Učinite to ponovo jednostavnim!” To je vaš mandat vašim zaposlenima, gospodine Schmid. S druge strane, svijet rada postaje sve složeniji. Koji su razlozi za to?
U sve složenijem radnom svijetu, potrebni su nam specijalisti koji – ako ne budemo oprezni – teže da sve dodatno zakomplikuju. Sastavljaju se pravila i definišu standardi koji se – kada se detaljno prouče – ne mogu svi ispuniti bez uništavanja ekonomije i prosperiteta.
U intervjuu u januaru 2024. govorite o „kontrolorima koji kontrolišu druge kontrolore“ – šta tu nije u redu?
Osim što smatram da je ovakav razvoj događaja nerazuman, ja ga vidim kao puko prebacivanje odgovornosti. Ko želi preuzeti odgovornost za svoje postupke i odluke ovih dana? Mnogo je lakše to proslijediti stručnjaku ili revizoru ili tijelu za kontrolu zaštite podataka. Kada bi svi jednostavno preuzeli odgovornost koja mu je dodijeljena, bez ikakvih “pokušaja deportacije”, onda bi sve bilo mnogo pragmatičnije.
Možete li možda dati konkretan primjer?
Naravno, ima ih mnogo. Uzmite samo novi zakon o lancu nabavke. Sama činjenica da za to postoji posebna smjernica pokazuje kako se važna tema može pretvoriti u složenu konstrukciju. A kako bismo bili sigurni da je sve urađeno kako treba – ovdje se opet bavimo ovom odgovornošću koja se toliko ne sviđa – ovaj vodič sadrži i stručne savjete i linkove do detaljnijeg sadržaja.
Šta tačno reguliše Zakon o lancu snabdevanja?
Njime se uređuje dubinska pažnja kompanija i obavezuje ih da štite ljudska prava i ekološke standarde. Na kraju dana, kao iu mnogim oblastima, “lopovi će biti lopovi” i naći će način da to zaobiđu. Oni pošteni, s druge strane, očajavaju.
Vruća tema u tom pogledu je trenutna regulativa KIM-a u Austriji. Pravila kreditiranja su toliko stroga da san o izgradnji kuće za mnoge ostaje san, iako za to imaju početni kapital. Kakvo je vaše mišljenje o ovome?
Ako država diktira bankama kako da daju kredite, a odgovorni građani ne smeju da odlučuju koliko novca žele da daju na svoje rate, onda se setim samo jednog fenomena koji sve objašnjava: prebacivanje odgovornosti. Zapadne zemlje imaju tendenciju da regulišu stvari koje ne bi trebalo regulisati. Na sreću, KIM uredba se ove godine stavlja van snage i neće biti produžena.
Dovodite u pitanje korisnost pravila i preporučujete ovo svojim zaposlenima. Koliko ja kao kompanija mogu da ignorišem propise?
Naravno, ne možete zanemariti pravila. Ali trebali biste provjeriti svaku od njih da vidite da li je “obavezna” ili “može” odredba. Austrijanci i Nijemci također imaju tendenciju da smjernice vide kao obavezu.
Automatizacija, digitalizacija, upravljanje interfejsom – kompanije danas imaju na raspolaganju različita sredstva kako bi sebi i svojim kupcima olakšale stvari. Koriste li se ovakvi resursi u SIH-u i koliko su prihvaćeni od strane zaposlenih?
Počnimo s temom digitalizacije. Oni su nam potrebni, a bez njih više ne možemo jer se od nas toliko traži – druga statistika, drugi grafikon. Ali ovdje je potrebno i kritičko razmišljanje. O čemu se zapravo radi? Šta će nas odvesti dalje? Na taj način možemo svesti naš rad na zadatke i alate koji zaista imaju smisla i koji će nas učiniti uspješnim u budućnosti.
Nije li digitalizacija generacijski problem?
Naravno, to je i generacijsko pitanje. Važno je spojiti iskustvo starih ruku, koji su bez digitalizacije postali uspješni, sa idejama mladih. Time se stvaraju uvjeti da se digitalizacija ne vodi samo radi digitalizacije, već da se ona vodi naprijed tamo gdje ima smisla.
“Smanjenje stvari je mnogo teže od postavljanja pravila u svijet.”
Vi ste zagovornik da stvari budu jednostavnije. Koliko je to zaista lako?
Uzmimo primjer iz svakodnevnog života. Stvari se gomilaju godinama. Lakše ih je zadržati nego se riješiti. Tako je i u profesionalnom životu. Takođe morate biti u stanju da se svjesno odvojite od tema, statistike i aktivnosti kako biste mogli raditi efikasnije i sa više koncentracije.
Ljudi se vole držati isprobanih obrazaca. Pojednostavljivanje procesa znači promjenu. Šta rade vaši zaposleni sa „Učinite to ponovo jednostavnim!“ to?
Dakle, ostanimo odmah na početku. Jer mi smo ovdje još uvijek na samom početku, kao što je to bio slučaj i s drugim temama koje su se sada dobro ustalile u našoj korporativnoj kulturi.
Koje teme konkretno obrađujete ovdje?
Dobar primjer ovdje je cirkularna ekonomija, odnosno prepoznavanje da otpadni materijali mogu istovremeno biti i vrijedan resurs. U početku su se neki ljudi ugledali na nas. U mnogim kompanijama su potrebni mjeseci, ponekad čak i godine, dok osjećaj inovacije ili smjera sadržaja ne shvate svi. Nakon što ga svi shvate nakon nekog vremena, to će se primijeniti u praksi. Kao što sada imamo cirkularnu ekonomiju i očuvanje resursa. Znamo da su resursi Zemlje ograničeni i da se moraju koristiti odgovorno kako bi i buduće generacije mogle dobro živjeti. Oni koji pažljivo koriste resurse ne samo da štede novac već i smanjuju emisije. Ovo donosi koristi za sve – i prava je investicija u budućnost. Čak bih otišao toliko daleko da bih rekao da smo postali prilično dobri u tome. Naravno, ovo prihvatanje se ne dešava preko noći.
Koliko često pokrećete temu pojednostavljivanja stvari u vašoj kompaniji?
Ponovo i ponovo. Nedavno na Božićnoj zabavi. Naravno, dobijamo iznenađene poglede sa nivoa menadžmenta kada kažemo: „Zaboravite na standarde!“ Ovo je, naravno, upadljivo pojednostavljenje naše žalbe. U stvarnosti, radi se o preispitivanju vlastitih postupaka. Baš kao i pravila koja se pridržavamo iz operativne sljepoće i navike. Moj pristup je: Molimo razmislite da li je aktivnost smislena. Ako nam to ne koristi, pogledajte možemo li bez toga.
Ovo nas vraća na razjašnjenje – imate li ovdje koristan savjet?
Smanjiti stvari je mnogo teže nego ih donijeti na svijet. Sve što ovdje možete učiniti je vježbati redovno ispitivanje. Vremenom se ova teorija potvrđuje. Uklanjanjem nereda, možete ponovo olakšati procese. Kao što sam rekao, još smo na početku. Naši zaposleni moraju prvo razviti imidž i spremnost da preispituju ne samo druge, već prije svega sebe i svoje naučene postupke.
Kome je dozvoljeno olakšati stvari u SIH-u? Kome je dozvoljeno da ukaže na potencijal za promjenu? Svako od nas?
Da, to je moj poziv. I to važi za svaku osobu. Samo onaj ko nešto radi može najbolje prosuditi kako to pojednostaviti. Moja jasna poruka je: Ako smatrate da je nešto besmisleno, razgovarajte o tome sa svojim pretpostavljenim. Ako vaš pretpostavljeni u početku ne želi ništa da čuje o tome, nemojte odmah odustati, već nastavite s tim. Ne radimo besmislene stvari.
Poruka je da se preuzme odgovornost umjesto da se stvari rade slijepo. Dakle, koja bi pitanja vaši zaposleni trebali redovno sebi postavljati?
Vrlo jednostavno pitanje, ali ono koje se iznova postavlja: Zašto nam je ovo potrebno?
Posljednje pitanje: “Učinite to ponovo jednostavnim!” ili skraćeno MISA. Pobožna želja ili proživljena stvarnost u SIH-u?
Moj glavni cilj je podići svijest i potaknuti sve zaposlenike SIH-a da redovno kritički preispituju stvari. Nemojte da vas zavara prividna složenost – nije sve što izgleda komplikovano automatski razumno ili inteligentno. Hrabrost da budete jednostavni je red dana! Zato “Učinite to ponovo jednostavnim!”, zajedno!
