Robert Schmid u intervjuu
Jasan mandat svima
Pojednostavite! Ne postoji jednostavniji način da se sumira smjer cijelog SIH-a. Ali koliko je lako svjesno učiniti procese jednostavnijim, lakšim i time učinkovitijim u sve složenijem radnom svijetu? I tu poruku svi tumače na isti način? O tome smo osobno pitali Roberta Schmida. Donosimo izvadak iz razgovora:
“Učinite to jednostavnim opet!” To je vaš mandat vašim zaposlenicima, g. Schmid. S druge strane, svijet rada postaje sve složeniji. Koji su razlozi za to?
U sve složenijem radnom svijetu potrebni su nam stručnjaci koji će – ako nismo oprezni – sve učiniti još kompliciranijim. Izrađuju se pravila i definiraju standardi koji se – kada se detaljno ispitaju – ne mogu svi ispuniti bez uništavanja gospodarstva i prosperiteta.
U intervjuu u siječnju 2024. govorite o tome da “kontrolori kontroliraju druge kontrolere” – što tu nije u redu?
Osim što ovakav razvoj događaja smatram nerazumnim, smatram ga pukim prebacivanjem odgovornosti. Tko danas želi preuzeti odgovornost za vlastite postupke i odluke? Mnogo je lakše to prenijeti stručnjaku ili revizoru ili nadzornom tijelu za zaštitu podataka. Kada bi svi jednostavno preuzeli odgovornost koja im je dodijeljena, bez ikakvih “pokušaja deportacije”, onda bi sve bilo mnogo pragmatičnije.
Možete li možda dati konkretan primjer?
Naravno, ima ih mnogo. Uzmite samo novi zakon o opskrbnom lancu. Sama činjenica da za to postoji posebna smjernica pokazuje kako se važna tema može pretvoriti u složenu konstrukciju. A kako bismo bili sigurni da je sve učinjeno ispravno – evo nas opet s ovom toliko mrskom odgovornošću – ovaj vodič također sadrži stručne savjete i poveznice na detaljniji sadržaj.
Što točno regulira Zakon o lancu opskrbe?
Njime se reguliraju obveze dubinske analize poduzeća i obvezuje ih na zaštitu ljudskih prava i ekoloških standarda. Na kraju dana, kao i u mnogim područjima, “prevaranti će ostati prevaranti” i pronaći će način da to zaobiđu. Oni pošteni, pak, očajavaju.
Vruća tema u tom smislu je trenutna regulativa KIM-a u Austriji. Pravila kreditiranja toliko su stroga da san o izgradnji kuće za mnoge ostaje san, iako imaju početni kapital za to. Koje je vaše mišljenje o ovome?
Ako država diktira bankama kako da daju kredite, a odgovorni građani ne smiju odlučiti koliko novca žele izdvojiti za svoje rate, onda se mogu sjetiti samo jednog fenomena koji sve objašnjava: prebacivanje odgovornosti. Zapadne zemlje imaju tendenciju regulirati stvari koje ne bi trebale biti regulirane. Srećom, KIM uredba se ove godine stavlja izvan snage i neće se produljivati.
Dovodite u pitanje korisnost pravila i preporučujete to svojim zaposlenicima. Koliko ja kao tvrtka mogu ignorirati propise?
Naravno, ne možete zanemariti pravila. Ali trebali biste provjeriti svaku od njih da vidite je li “mora” ili “može” odredba. Austrijanci i Nijemci također su skloni vidjeti smjernice kao obveze.
Automatizacija, digitalizacija, upravljanje sučeljem – tvrtke danas imaju na raspolaganju različita sredstva kako bi sebi i svojim kupcima olakšale posao. Koriste li se ovakvi resursi u SIH-u i koliko su prihvaćeni od strane zaposlenika?
Počnimo s temom digitalizacije. Trebaju nam, a bez njih više ne možemo jer toliko se od nas traži – druga statistika, drugi grafikon. Ali i ovdje je potrebno kritičko razmišljanje. O čemu se zapravo radi? Što će nas odvesti dalje? Na taj način svoj rad možemo svesti na zadatke i alate koji stvarno imaju smisla i koji će nas učiniti uspješnima u budućnosti.
Nije li digitalizacija također generacijski problem?
Naravno, to je i generacijski problem. Važno je spojiti iskustvo starih, koji su uspjeli bez digitalizacije, s idejama mladih. Time se stvaraju uvjeti da se digitalizacija ne provodi samo radi digitalizacije, već da se ona pokreće tamo gdje ima smisla.
“Smanjiti stvari puno je teže nego uvesti pravila u svijet.”
Zagovornik ste pojednostavljivanja stvari. Koliko je to zapravo jednostavno?
Uzmimo primjer iz svakodnevnog života. Stvari se gomilaju godinama. Lakše ih je čuvati nego ih se riješiti. Tako je i u profesionalnom životu. Također se morate moći svjesno odvojiti od tema, statistika i aktivnosti kako biste mogli raditi učinkovitije i koncentriranije.
Ljudi se vole držati prokušanih obrazaca. Pojednostavljivanje procesa znači promjenu. Što vaši zaposlenici rade s “Make it simple again!” do?
Pa ostanimo odmah na početku. Jer ovdje smo još uvijek na samom početku, kao što je bio slučaj i s drugim temama koje su se sada dobro ustalile u našoj korporativnoj kulturi.
Koje teme točno ovdje obrađujete?
Dobar primjer ovdje je kružno gospodarstvo, odnosno prepoznavanje da otpadni materijali mogu biti i vrijedni resursi u isto vrijeme. U početku su se neki ljudi ugledali na nas. U mnogim tvrtkama potrebni su mjeseci, ponekad čak i godine, dok svi ne shvate smisao inovacije ili sadržajnog smjera. Nakon što svi to nakon nekog vremena shvate, to će se primijeniti u praksi. Kao što sada imamo kružno gospodarstvo i očuvanje resursa. Znamo da su zemljini resursi ograničeni i da se moraju koristiti odgovorno kako bi i buduće generacije mogle dobro živjeti. Oni koji pažljivo koriste resurse ne samo da štede novac nego i smanjuju emisije. To donosi dobrobiti za sve – i pravo je ulaganje u budućnost. Išao bih čak tako daleko da kažem da smo postali prilično dobri u tome. Naravno, to prihvaćanje ne događa se preko noći.
Koliko često spominjete temu pojednostavljivanja stvari u svojoj tvrtki?
Ponovno i ponovno. Nedavno na božićnoj zabavi. Naravno, dobivamo iznenađene poglede s razine menadžmenta kada kažemo: “Zaboravite na standarde!” Ovo je, naravno, upečatljivo pojednostavljenje našeg poziva. U stvarnosti se radi o preispitivanju vlastitih postupaka. Baš kao pravila kojih se držimo iz operativnog sljepila i navike. Moj pristup je: Molimo vas da razmislite je li aktivnost smislena. Ako nam ne koristi, vidimo možemo li bez toga.
Ovo nas vraća na rasčišćavanje – imate li ovdje koristan savjet?
Smanjiti stvari puno je teže nego ih donijeti na svijet. Sve što ovdje možete učiniti je vježbati redovito ispitivanje. S vremenom se ova teorija dokazuje. Čisteći nered, možete ponovno olakšati procese. Kao što rekoh, još smo na početku. Naši zaposlenici prvo moraju razviti sliku i volju propitivati ne samo druge, već prije svega sebe i svoje naučene postupke.
Tko smije olakšavati posao u SIH-u? Tko smije isticati potencijal za promjenu? Svatko od nas?
Da, to je moj poziv. I to vrijedi za svaku pojedinu osobu. Samo onaj tko nešto radi može najbolje procijeniti kako to pojednostaviti. Moja je jasna poruka: ako smatrate da je nešto besmisleno, razgovarajte o tome sa svojim nadređenim. Ako vaš nadređeni isprva ne želi čuti ništa o tome, nemojte odmah odustati, već nastavite s time. Ne radimo besmislene stvari.
Poruka je da preuzmemo odgovornost umjesto da stvari radimo naslijepo. Dakle, koje bi si pitanje vaši zaposlenici trebali redovito postavljati?
Vrlo jednostavno pitanje, ali ono koje se uvijek iznova postavlja: Zašto nam ovo treba?
Posljednje pitanje: “Ponovo pojednostavite!” ili skraćeno MISA. Pobožna želja ili proživljena stvarnost u SIH-u?
Moj glavni cilj je podići svijest i potaknuti sve zaposlenike SIH-a da redovito kritički propituju stvari. Neka vas prividna složenost ne zavara – nije sve što se čini kompliciranim automatski razumno ili inteligentno. Hrabrost da se bude jednostavan je na dnevnom redu! Zato “Make it simple again!”, zajedno!
